Za razliku od većine zemalja u okruženju, Srbija kasni s uvođenjem stečaja za poduzetnike. Iskustva u okruženju pokazuju da je najvažnije uspostaviti jednostavan i uravnotežen stečajni sustav za poduzetnike, a potom i za potrošače, kako bi se dužnici i vjerovnici potaknuli na korištenje takvih mogućnosti.
Vijest da je u Ministarstvu gospodarstva formirana radna skupina koja će izraditi prijedlog zakonskog rješenja o stečaju poduzetnika ponovno je aktualizirala ovu temu u medijima, ali bez jasnog uvida o kakvom se stečaju radi. poduzetnika i zašto je to važno.
Poduzetnik je osoba (fizička osoba) koja obavlja djelatnost na tržištu (obrtnici, ugostitelji, agencije, odvjetnici, javni bilježnici…) i koja je upisana u poseban registar. Ono što je zajedničko svim poduzetnicima je da za sve poslovne obveze odgovaraju svojom osobnom imovinom, a ta odgovornost ne prestaje ni brisanjem poduzetnika iz registra.
S druge strane, ortaci i komplementari u ortačkim i komanditnim društvima odgovaraju za obveze društva svojom imovinom, ali nisu poduzetnici.
U našim sadašnjim zakonima nije moguć stečaj poduzetnika, već samo stečaj pravnih osoba.
Vijest ili žestoka priča?
Stečaj je sudski postupak za skupno namirenje potraživanja vjerovnika pravne osobe koja zbog trajne ili prijeteće nesposobnosti plaćanja ili prezaduženosti nije u stanju podmiriti svoje dugove (stečajni dužnik). U stečaju se imenuje stečajni upravitelj koji upravlja imovinom stečajnog dužnika, utvrđuje dugove, unovčava imovinu (stečajnu masu) i iz nje namiruje dugove. Stečaj se najčešće završava brisanjem dužnika iz registra APR-a, nakon diobe stečajne mase.
Reorganizacija se može provesti i nad stečajnim dužnikom. Planom reorganizacije predviđen je nastavak poslovanja stečajnog dužnika uz mogući otpis dijela potraživanja, prodaju dijela imovine, obročnu otplatu dugova i uz druge mjere, u ograničenom roku. U tom slučaju stečajni dužnik dobiva priliku za novi početak.
Sadašnji srpski zakon ne poznaje stečaj poduzetnika. Međutim, u razdoblju od 2004. do 2010. godine postojala je mogućnost stečaja poduzetnika, a taj stečaj se djelomično razlikovao od stečaja pravnih osoba. Primjerice, nakon zaključenja stečajnog postupka, poduzetnik se mogao osloboditi obveze podmirenja ostatka duga diobom, nije mogao podnijeti plan sanacije, ali je postojala mogućnost osobne uprave, tako da je poduzetnik sam unovčava imovinu i namiruje potraživanja, pod nadzorom stečajnog upravitelja. Sud je u određenim slučajevima mogao opozvati osobnu upravu.
No, zbog nedorečenih i nejasnih odredbi zakona, stečaj poduzetnika nije zaživio.
Pogledaj preko
Za bankrot poduzetnika ne znaju ni sve zemlje u okruženju. U Bosni i Hercegovini nema stečaja za poduzetnike, već samo za fizička lica – članove ortačkih i komanditnih društava. Crna Gora poznaje stečaj poduzetnika, ali ga u praksi ne ispunjava zbog nejasnih i nedorečenih odredbi. Sjeverna Makedonija poznaje mogućnost bankrota poduzetnika, s relativno dobro razrađenim posebnim odredbama u zakonu. Konačno, Slovenija i Hrvatska imaju zaokružen sustav stečaja – za pravne osobe, poduzetnike i građane (potrošače).
Hrvatski primjer je najzanimljiviji, jer je relativno nov i sveobuhvatan. Hrvatska je Stečajnim zakonom uredila pitanje stečaja pravnih osoba i poduzetnika, pri čemu se za poduzetnike primjenjuje poseban režim, a Zakonom o stečaju potrošača propisuje stečaj potrošača. I za poduzetnike i za potrošače u Hrvatskoj postoji mogućnost da stečajni dužnik bude oslobođen obveze, ali uz jasno definirane uvjete (da nije osuđivan za određena kaznena djela, nepostojanje prijevara u pogledu poreznih obveza). i opće koristi, nepostojanje prijašnjih izuzeća u stečajnom postupku, onemogućavanje namirenja vjerovnika itd.).
Ono što u Hrvatskoj, međutim, nedostaje je reguliranje odnosa stečaja poduzetnika i potrošača, ako ova dva postupka dođu u međusobnu konkurenciju.
Koje je očekivano rješenje?
Vlada Srbije usvojila je Program rješavanja problematičnih kredita za razdoblje 2018-2020. (Program) kao okvir za uvođenje novog zakonskog rješenja. Postoji nekoliko odrednica:
- Veza između stečaja poduzetnika i potrošača postoji, ali će se uvoditi u fazama, pri čemu će se prvo uvesti stečaj poduzetnika, a nakon uređenja tržišta potrošačkih problematičnih kredita stečaj potrošača;
- uvest će se stečaj poduzetnika kroz izmjene postojećeg Zakona o stečaju;
- stečaj poduzetnika treba biti jednostavan, da se ne demotiviraju dužnici i vjerovnici;
- stečaj poduzetnika ne treba ograničiti samo na dugovanja po osnovi poslovanja, već i na dugovanja izvan poslovnih odnosa;
- postupak bi u konačnici trebao osigurati razduživanje poduzetnika, uravnoteženo izuzimanje određene imovine iz stečajne mase, a time i mogućnost „novog početka“, a spriječiti zlouporabe;
- poduzetnicima treba omogućiti mogućnost reorganizacije, kao i izvaninstitucionalnu mogućnost reorganizacije (financijsko restrukturiranje).
Smatramo da je opisano dvostupanjsko dovršenje stečajnog sustava iznuđeno rješenje. Cjelovit i uravnotežen stečajni sustav koji bi uključivao i poduzetnike i potrošače osigurao bi ravnomjernu raspodjelu stečajne mase i jasniji status samog dužnika koji bi imao jasna pravila i posljedice u konkurenciji dvaju stečajeva.
No, osmišljavanje cjelovitog stečajnog sustava (za pravne osobe, poduzetnike i potrošače) zahtijeva vrijeme i širu analizu. Dok za pravne osobe postoji dobro uhodan sustav stečaja (koji bi se mogao prilagoditi poduzetnicima), stečaj za potrošače zahtijeva uvođenje novih instituta zbog izrazito socijalne prirode ove vrste stečaja, ali i zbog pitanja zaštite podataka . To će podrazumijevati angažman socijalnih službi, te posebno educiranih stečajnih upravitelja, koji bi trebali biti educirani za upravljanje imovinom i socijalni rad.
Stečaj poduzetnika mora biti povezan sa stečajem potrošača, jer je insolventnost poduzetnika ponekad teško odvojiti od insolventnosti fizičke osobe, pa je potrebno imati mogućnost vođenja jedinstvenog postupka ako postoji istodobna insolventnost poduzetnika i potrošača koji su ujedinjeni u jednoj osobi. Program je, dakle, jasno odredio da se stečaj poduzetnika ne smije ograničiti samo na poslovne dugove. Takvo bi rješenje na mala vrata uvelo bankrot potrošača. No, smatramo da ovakvo rješenje nije dobro, upravo zbog socijalne komponente stečaja potrošača koja se ne može provesti pred trgovačkim sudovima.
Osim toga, režim stečaja poduzetnika trebao bi se primijeniti i na članove društva koji za obveze društva odgovaraju osobnom imovinom, tj. ortaka i komplementara u ortačkim i komanditnim društvima.
Buduće rješenje mora uvesti uravnotežen pristup razduživanju, uvođenjem jasnih uvjeta pod kojima će to biti moguće, po uzoru na dobru praksu u okruženju.
Mogućnost sanacije poduzetnika mora biti izuzetak, posebno imajući u vidu brojna negativna iskustva u reorganizaciji gospodarskih društava, kada su činjene razne zlouporabe s ciljem izbjegavanja namirenja potraživanja vjerovnika i smanjenja imovine dužnika.
Izvaninstitucionalni okvir za restrukturiranje poduzetnika već postoji u obliku ugovora o financijskom restrukturiranju poduzetnika, koji predviđa poseban postupak i uvjete restrukturiranja, kao i porezne olakšice, poput plaćanja poreznog duga u rate. No, čini se da su poticaji, kao i svijest šire javnosti o ovoj mogućnosti, na niskoj razini.
Za sada se ne zna kakvo će rješenje radna skupina predložiti, ali uzimajući u obzir iskustva u regiji, prijeko je potrebno napraviti jednostavan i uravnotežen stečajni sustav za poduzetnike, a potom i potrošače, kako bi se potaknuli dužnici i vjerovnici. koristiti takve mogućnosti. Nakon donošenja zakonskog okvira za stečaj poduzetnika bit će potrebno uložiti dodatnu energiju u edukaciju stručne i šire javnosti o mogućnostima ove vrste stečaja, kako on ne bi ostao samo mrtvo slovo na papiru.
Ivan Nikolić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Samardžić, Oreški & Grbović (SOG)
Broj 183, ožujak 2021.
Fotografija: Pixabay
bif.rs
