Srbija, kao i većina zemalja u svijetu, pokreće akcije kupovine domaćih proizvoda kako bi olakšala ekonomski oporavak od posljedica pandemije. Preduvjet za uspjeh ovakvih kampanja, kako pokazuju uspješni primjeri nekih zemalja, jest porezna politika koja potiče domaću proizvodnju, ali i potrošnju domaćih dobara. Još važniji je osobni primjer onih koji vode državu na svim razinama.
Prethodnih nekoliko mjeseci vrlo su nam zorno pokazali što se događa kada svijet stane. Za razliku od prijašnjih kriza koje su odražavale ili ponudu ili potražnju, sada smo doživjeli zastoj s obje strane. Gospodarstva poput našeg, koja su ovisna o uvozu i to ne samo o sirovinama i poluproizvodima, nego i o gotovim proizvodima, izložena su većem riziku.
Srbija je napravila plan pomoći gospodarstvu kako bi novac “upumpala” u potrošnju
S velikim sudjelovanjem inozemnih poslodavaca u ukupnoj zaposlenosti i s malo vlastitih proizvoda, u situaciji kada zbog poremećaja na inozemnim tržištima pada potražnja za proizvodima koji se ovdje djelomično izrađuju ili samo sklapaju – raste rizik povećanja nezaposlenosti. Visoka nezaposlenost uzrokuje pad potražnje na tržištu, što onda dovodi do još većih problema u lancu.
Kao i mnoge druge zemlje, Srbija je osmislila plan pomoći gospodarstvu kako bi novac “upumpala” u potrošnju, pomogavši tako poslodavcima, ali i građanima. Veliko je pitanje na što će se taj novac potrošiti? Cilj je povećati novčane tokove kako bi se pomoglo poslodavcima, ali i osigurala redovita primanja zaposlenicima koji će potrošnjom poticati potražnju.
Što možemo učiniti da ublažimo posljedice takvih kriza i postanemo manje ovisni o vanjskim čimbenicima?
Odgovor je – okrenuti se domaćim proizvođačima. Značajno je da tzv. „ekonomski patriotizam“, odnosno nastojanje da se pomogne domaćem gospodarstvu promicanjem domaćih proizvoda i poticanjem stanovništva na kupnju roba i usluga domaćih tvrtki, nije samo naša specifičnost. To postaje prevladavajuća strategija diljem svijeta u pokušaju smanjenja učinaka korona krize. Međutim, načini na koje zemlje ostvaruju ovaj cilj vrlo su različiti.
Porezni kredit kao poticaj kampanjama
Privredna komora Srbije (PKS) pokrenula je nekoliko medijskih kampanja za kupnju domaćih proizvoda, a kako je rast potražnje za domaćom robom postao ključan za opstanak brojnih domaćih tvrtki, sami poduzetnici pokrenuli su novu akciju s isti cilj, pod nazivom “Kupuj iz Srbije”. Za sada je prerano govoriti o uspjehu kampanje s obzirom na to da je pokrenuta sredinom svibnja ove godine. Kampanja je medijski dobro popraćena, posebice na društvenim mrežama, no za sveobuhvatnije učinke potrebna je dodatna potpora države, kroz zakone i izravne potpore.
Konkretnije mjere država je za sada u okviru sektorskih potpora poduzela samo u turizmu. Budući da je ove godine vjerojatnost godišnjih odmora u drugim zemljama znatno manja, očekuje se porast noćenja u domaćim turističkim objektima. Znajući da je sektor turizma jako pogođen pandemijom i da ćemo, kao i u svijetu, imati sve manje stranih gostiju, program podjele vaučera za odmor u Srbiji dobio je zamah.
Dodatno je odobreno još 400.000 vaučera, pa će ove godine za odmor naših građana u Srbiji biti obezbeđeno 560.000 vaučera. Ovaj poticaj sigurno će utjecati na oporavak turističkog sektora kao i svih povezanih djelatnosti u turističkim središtima. Nažalost, učinci ove mjere neće biti dugotrajni. Upravo je stoga potrebno razviti dugoročnu strategiju poticanja domaće proizvodnje i domaćih kapaciteta.
Pravi zamah akcije “Kupujmo domaće”.
Naglasak razvoja domaćeg gospodarstva već je duže vrijeme na malom i srednjem poduzetništvu koje već sada širenjem poslovanja može generirati potražnju za domaćim proizvodima. Odobravanje poreznih poticaja za ulaganja u inovativne djelatnosti već postoji kao zakonsko rješenje, ali udio inovativnih poduzeća nije toliki da bi potaknuo veću potražnju. Upravo iz tog razloga u mnogim zemljama postoje svojevrsni poticaji za poticanje potrošnje domaćih proizvoda.
Prije nekoliko godina u Srbiji je postojalo opće pravo na porezni kredit za sva ulaganja pravnih osoba u opremu. Prednost za manje tvrtke ogledala se u tome što su do 40% nabavne vrijednosti dugotrajne imovine mogli iskoristiti za smanjenje porezne obveze. Ovaj poticaj je ukinut bez posebnog obrazloženja.
Da li bi, dakle, neka vrsta poreskog kredita za svu robu proizvedenu u Srbiji dala pravi zamah akciji „Kupujmo domaće“ koju sprovodi PKS? Tijekom izvanrednog stanja zbog pandemije pobrinuli smo se da nam poduzetničkog duha ne nedostaje pa smo u vrlo kratkom roku uspjeli proizvesti respirator domaće izrade. Zašto se taj potencijal ne bi dodatno promovirao kako bi kupci financijski profitirali ako kupuju domaće, a ne uvozne proizvode?
Povećana potražnja omogućila bi domaćim proizvođačima da prošire svoje kapacitete i poboljšaju kvalitetu proizvoda te tako postanu još konkurentniji u konkurenciji sa stranim tvrtkama.
Jednostavna računica
Nešto bolje organizirane i, naravno, bogatije zemlje imaju ovu vrstu poticaja i za osobnu potrošnju. Tako građani mogu ostvariti razne pogodnosti ukoliko se odluče na kupnju domaćih proizvoda široke potrošnje. U nekim zemljama, pak, nastoje preusmjeriti potrošnju u sektore za koje smatraju da su od veće važnosti za ukupni razvoj društva, pa odobravaju smanjenje osobnih poreza za dio novca koji se troši na obrazovanje ili kulturna događanja. .
Takve se kampanje, naravno, ne mogu primijeniti na sve vrste proizvoda. Najbolji primjer za to je naše poznato voće koje putuje na velika inozemna tržišta gdje se prodaje po povoljnijoj cijeni, dok za domaće potrebe uvozimo manje kvalitetno voće. Ali kada bi se umjesto sirovog voća poticalo više faza prerade – tada bi bolja zarada omogućila veća ulaganja u daljnji gospodarski razvoj.
Računica zemalja koje potiču ovakvo razmišljanje vrlo je jednostavna – osim PDV-a koji će država naplaćivati za potrošnju domaćih i stranih proizvoda, roba proizvedena na njezinu teritoriju osiguravat će dugoročni priljev kroz najmanje dva više vrsta poreza, ali i kroz zapošljavanje, povećanje potrošnje i razvoj novih vještina.
Srbija nije atraktivno tržište kao velike i bogate zemlje
Prva briga kada je pandemija paralizirala svjetsku ekonomiju bila je da će strani investitori povući kapital uložen u matičnoj zemlji. Razvoj domaće proizvodnje, posebice one čiji su vlasnici rezidenti Srbije, smanjuje mogućnost odljeva novca u inozemstvo u izvanrednim situacijama poput ove. Korist bi bila vidljiva i pod uobičajenim uvjetima poslovanja, kada bi dividenda, umjesto da se prenosi preko granice, ostajala u Srbiji kod domaćih vlasnika.
Srbija nije atraktivno tržište poput velikih i bogatih zemalja, pa se ne može očekivati da će se velike strane tvrtke boriti za otvaranje tvornica kod nas kako bi dobile status domaćeg proizvođača. S druge strane, odgovarajući uvjeti mogli bi potaknuti puno više domaćeg poduzetništva i osnivanja vlastitih tvrtki, koje bi se vremenom razvijale.
Za ovakav vid poticanja domaće potražnje prvi uvjet su zakonska rješenja koja bi prednost davala domaćim proizvodima i domaćim pružateljima usluga. Osim regulative, još je važniji osobni primjer nositelja zakona za donošenje i provedbu. Zato bi, sukladno javnim kampanjama potpore domaćem gospodarstvu kupnjom, državne vlasti na svim razinama mogle, barem u početku, za potrebe službenih vozila kupovati domaće, a ne uvozne automobile.
Vladimir Deljanin
Lipanjsko izdanje Business and Finance – Finance TOP 2019./2020
bif.rs
